ILIRI

[bili]

I L I R I

Iliri je zajedničko ime ime plemenima tračko-ilirske grane indoevropske jezičke porodice, nastanjenih nekada u područjima od Panonske nizije pa do obala Jadranskog mora i južne Italije. Gustav Kosina smatra da su porijeklom iz Lužica u Njemačkoj odakle su došli na balkansko područje i izazvali seobu Grka. U ove krajeve došli su oko 1300 godina prije nove ere. Proces njihovog doseljenja značio je kraj za bronzanodopske zajednice koje su prije njih živjeli u tim prostorima (koje na području Istre nazivamo Gradinjci). Rimskom okupacijom dolazi do deportacije dijela stanovništva i do postepene asimilacije ostataka. Dolaskom Slovena u ove krajeve, vjerojatno je samo u planinskim krajevima sačuvalo stanovništvo izvorno Ilirskog roda. Iliri nisu živjeli u organizovanoj državi, nego u plemenskim zajednicama. Izuzetak je razdoblje od 250. pne. - 167. pne. kada su živjeli u organizovanoj državi. Poznati su im kraljevi Agron, Epulon i kraljica Teuta.

Ime

Ime Ilira dovodi se u vezu sa zmijom, što prvi opaža Oto Grupe. Prema legendi Feničanin Kadmo naselio se među Enhelejce i oženio se Harmonijom koja mu je rodila sina Ilyriosa kojeg je odmah po rođenju obavila zmija i prenela mu svoju magičnu snagu, on će postati ilirski rodonačelnik. Zmija koja je obavila Ilyriosa dovodi se pak u vezu s hetitskom zmijom Ilurjakom. Ime Ilira i hetitske zmije svakako nije slučajno. Zmija je igrala važnu ulogu religioznom životu Ilira.

Život i običaji

Iliri se danas smatraju prastanovnicima balkanskog područja, iako je možda njihova izvorna domovina područje današnjih Lužica. U svakom slučaju, ako su oni krivci izazivanja Dorske seobe, onda su odnekuda došli kao osvajači i zauzeli ovo područje kao svoju novu domovinu. Njihova borbenost se ne dovodi u pitanje, Grci (Ahejci) prvi su morali bježati na jug. Iliri se nisu libili baviti nikakvim poslovima. Kod njih susrećemo i stočarstvo i poljoprivredu, i lov i ribolov, a bavili su se i gusarstvom, kao i rudarstvom. Poznavali su i metalurgiju. Iliri su bili vješti travari. Znali su proizvoditi razne vrste piva, a posebno su obožavali medovinu, na svojim terevenkama opijali bi se do besvijesti. Svoja tijela Iliri su tetovirali zašiljenim bronzanim iglama. Optužuje ih se i za prinošenje ljudskih žrtava, a sumnja se da je među njima bilo i ljudožderstva kao i kod Skordiska, koji su se kasnije pomiješali s njima.

Naselja Ilira

Naselja Ilira razlikuju se od mjesta do mjesta. Njihova naselja, poznate kao gradine, podizana su na teško pristupačnim mjestima, obično na prirodnim uzvisinama. Svoje gradove opasivali bi odbrambenim zidinama i kulama. Uz rijeke su Iliri podizali sojenička naselja. U područjima gdje je klima oštra gradili su zemunice, dijelom ukopane u zemlju. Prema Strabonu, plemena poznata kao Dardanci, su zemunice gradili ispod gnojnica, navodeći usput, da su se Dardanci prali svega dvaput u životu, na rođenju, i prilikom vjenčanja.

Izgled i odeća

Što se tiče izgleda i nošnje Iliri su pripadali dolihokefalnom tipu, dok je brahikefalnih bilo jedino na području današnje Albanije. Brade su rijetko kada brijali. Odjeća se sastojala od bijele košulje koje su visile sve do koljena i opasane oko pojasa i ogrtača. Glave su pokrivali s nekoliko vrsti kapa, a na nogama su nosili kožne opanke.

Zanatstvo

Iliri su bili vješti mnogim poslovima pa tako i u izradi zlatnog, srebrnog i bronzanog nakita: narukvice, fibule, privjesci, ogrlice, ukrasne kopče i aplike. Posuđe Ilira je od keramike, ali su proizvodili i metalno posuđe, oblici im bili situla (vedro s poklopcem) i vedro. Sjekire su od kamena, bronze i gvožđa. Dlijeta su bila od bronze i gvožđa (dva tipa).

Poljoprivreda

Iliri su poznavali poljoprivredu i uzgoj pšenice, ječma, prosa, te mahunarki, kao što su grašak, sočivo i bob. Plemena uz obalu uzgajala su i vinovu lozu, ovo posljednje je vjerovatno naučeno od susjednih Grka. U obradi zemlje Iliri su se služili koštanim motikama napravljenim od jelenjeg roga. Tek su od Kelta dobili plug, a ovo se odnosi i na makaze. U Albaniji su plug Iliri dobili od susjednih Grka, a ostali dolaskom Rimljana. Već u mlađem gvozdenom dobu Iliri poznaju pijuk, lopatu, grabulje, srp, kosu i kosir, veći dio tog oruđa je od gvožđa. Prilikom pečenja hleba Iliri su se služili pećima. Neki od njih već su imali peći od pečene gline za kuvanje i pečenje, ali je većina palila vatru na goloj zemlji u sredini sobe ili uglu prostorije, nasuprot vratima. Svoje žitarice mljeli su ručnim žrvnjevima, dok su neki od njih rotacijski žrvanj dobili od Grka, Kelta i Rimljana.

Stočarstvo i ribolov

Stočarstvo je takođe važno ilirsko zanimanje i to u svim krajevima, a u nekim i glavni izvor bogaćenja. Iliri su uzgajali svinje, ovce, koze, nešto manje goveda. Imali su i konje i pse. Lov nije bio najrazvijeniji, hvatali su jelene (zbog rogova), lisice, jazavce, medvjede, dabrove, kune radi krzna. U lovu su koristili strelice s metalnim vrhovima, koplja i sulice. Glavno oružje lovca ipak je luk i strijela. Plemena Dalmacije poznavala su i strelice s otrovnim vrhom, taj otrov nazivali su 'ninum', a dobijali su ga od otrova tamošnjih zmija. Ribolov takođe ima značajno mjesto u krajevima uz obalu i uz rijeke. Ribolov je za Enhelejce bio glavno zanimanje. Ilirska udica je od bronze, imali su i željezne osti i koštane harpune. U ribolovu su se služili i izdubenim čamcima (monoksil). Jedan otkriveni primjerak ima dužinu od 12,34 metra. Uz obalu mora Iliri su se bavili i skupljanjem školjaka (dagnje i priljepci). Meke dijelove ovi ljudi su jeli, dok bi ljuštura kod Histra služila kao amulet i ukras.

Rudarstvo

Iliri su znali obrađivati bakar, zlato i srebro. Kopanjem ruda služili su se pijucima i maljevima. Zdrobljena ruda topila se u posebno građenim pećima. Kalupi za lijevanje pretežno su bili kameni. Razvoju njihove metalurgije preneli su dospjeli Kelti. Sada Iliri raspolažu većim brojem alatki U području Bosne Iliri su najviše obrađivali bronzu. Srebro se obrađivalo tek na jugu njihova područja. Od 2. stoljeća nove ere stagnira proizvodnja zlata a sve se više proizvodi željezo. Rudarstvu treba ovdje pridodati da su Iliri znali dobijati i so iz slane vode. Slani izvori bili su glavni razlog vječnim ratovima između Autarijata i Ardijeja. Da su Iliri bili razvijen narod govori i činjenica da su znali proizvoditi i staklo, za čiju je proizvodnju bila potrebna temperatura od 650°C. Iz staklene paste izrađivali su zrnca za ukrašavanje lukova na fibulama i izradu ogrlica, i to još u Starije gvozdeno doba.

Gusarstvo i trgovina


Gusarstvo je za Ilire bio jedan od oblika privređivanja, kao i kod kasnijih hrvatskih Kačića. Iliri su imali malene brze brodiće pogodne za brze napade na trgovačke italske brodove, pa i na same grčke gradove. Ovaj posao Ilirima je donosio lijepu korist. Premda su bili gusari, Iliri su se morali baviti i trgovinom, i trgovali su. Grcima su Iliri izvozili srebro, pšenicu (grčko tlo je veoma nepogodno za poljoprivredu zbog manjka vode), kožu, peruniku i drugo. Od njih su uvozili keramiku, oružje i nakit.

Novac

Novac je uvijek vezan uz trgovinu, ali ga Iliri koriste tek od dolaska Rimljana. Prvi put počinju ga kovati početkom IV stoljeća prije nove ere u južnoj Iliriji, i to u gradu Damastionu, taj novac je od srebra. U Albaniji novac se kuje od 3. stoljeća pne. Daorsi i Labeati novac kuju od II st. pne. Peonci od IV st. pne.

Društveno uređenje

Plemena Ilira bila su organizovana po rodovima (dekurijama) i bratstvima. Savez bratstava činio je pleme. Dekurija ili rod se sastojao od 150-200 ljudi. Zemlja je bila vlasništvo bratstva i nije se dijelila porodicama nego rodovima. Broj bratstava razlikovao se po veličini teritorijai broju članova plemena, a mogao je biti i određen organizacijskom strukturom plemena. Tako 12 bratstava nalazimo kod Liburna i Hythmita, ali i kod Peuceta iz južne Italije. Na čelu bratstva stoje 'princeps'i, u tom su svojstvu bili i članovi plemenskog vijeća. Na čelu ovog stajao je 'praepositus'. Neki Iliri, prema Teopompu i Agatarhidu iz Knida, među Ilirima je bilo i ropstva, spominju se Ardijejci i Dardanci. Kod nekih plemena spominju se i ostaci matrijarhata (Liburni). Žene Liburna mogle su se prije udaje podavati kome su htjele. Pseudo-Skilaks piše u 'Periplu' kako Liburnima vladaju žene.

Rat i oružje

Iliri su bili ratoboran narod. Borbe su se vodile kako protiv susjeda, tako su plemena ratovala međusobno. Od njihovog oružja treba spomenuti zakrivljeni bodež ili kratki mač 'sika', on se možda razvio od zakrivljenog bronzanog noža. Tu su još 'sibyna' ili 'sigyna', dugo gvozdeno koplje, duga bojna sjekira, luk i strijela i kao odbrambeno oružje su štitovi, bronzani oklop i 'knemide' ili 'potkoljenice', te više tipova kaciga.

Pomorstvo

Primorski Iliri bili su vješti pomorci i brodograditelji. Rimljani, a po svoj prilici i Grci primili su od njih mnoge vještine brodograditeljstva. Brodica 'liburna' (liburnica navis) bio je lagan, brz i velikih manevarskih sposobnosti. Najvještiji ilirski pomorci bili su uz Liburne i Labeati, Daorsi i Picenti.

Pogrebni običaji

Većina plemena kod Ilira svoje pokojne pokopavali pod humkom zajedno s popudbinom, kao što su to radili Dezitijati. Mrtvaci su ponekad spaljivani, pa je tek onda pepeo položen u grob. Humke su podizane od zemlje i kamena, a u toku njihovog podizanja razbijala se grnčarija. Tokom obreda pokopa plesali su se i pogrebni plesovi. Neki Iliri mrtve su sahranjivali ispod kuće. Kult Lara (Lar; zaštitnik kuće) takođe je bio prisutan, od njih su ga preuzeli Rimljani. Kod Liburna mrtvaci su se pokapavali u zgrčenom položaju.

Religija

Ilirska religija je mnogobožačka. Na sjeveru prevladava kult Sunca, na jugu kult zmije. Imali su veliki broj bogova, od kojih se neki javljaju samo lokalno. Kod Histra poznati su: Eia, Melesocus, Boria, Iria. Kod Liburna: Anzotika, ona se podudara s rimskom Venerom, te božica Ica kojoj je podugnut spomenik u Plominu. Nadalje Iutosika, Latra i Sentona. Glavni bog Japoda bio je Bindus, zaštitnik izvora i voda,. Identifikuje se s rimskim Neptunom. Armatus je bio lokalni bog rata. Nadalje bogovi: Terminus, zaštitnik meda; Tadenus, poistovjećen s Apolonom; Medaurus, zaštitnik grada Rizon (danas Risan), bio je vjerojatno bog lečenja. Na jugu ilirskog područja javljaju se Drakon i Dracena, božanski zmijski par. Oko vrata Iliri su nosili amulete kako bi se zaštitili od zlog pogleda.

Ilirska plemena

Navedeni su nazivi na latinskom jeziku, za neka plemena su pored i nazivi na srpskom jeziku:

-Abrei, Abroi (Abri)
-Albanoi (Albani)
-Amantini
-Andizetes (Andizeti)
-Ardiaei, Vardaei (Ardijejci)
-Ardiani
-Arrianes
-Atitani, (Atitani na Epiru)
-Autariatae (Autarijati)
-Breuci
-Carni
-Chaones (Haonci)
-Chelidonioi (Helidonci)
-Colapiani (Kolapijani)
-Daesitiates (Dezitijati)
-Dalmatae, Delmatae (Dalmati, Delmati)
-Daorsoi (Daorsi)
-Dardani (Dardanci)
-Dassaretae (Dasareti)
-Daunii (Dauni)
-Deraemistae (Deremisti)
-Derentini
-Deuri
-Dindari
-Ditiones
-Docleates (Dokleati)
-Encheleae (Enhelejci)
-Glinditiones (Glinditioni)
-Grabaei
-Histri (Istra)
-Iapodes, Iapudes, Iapydes (Japodi, Japudi)
-Iasi (Jasi)
-Iapyges (Japigi)
-Labeates (Labeati)
-Latobici
-Liburni
-Maezaei (Mezeji)
-Melcumani (Melkumani)
-Messapii (Mesapi(jci) u Apuliji).
-Molossi
-Naransii
-Oseriates (Oserijati)
-Paeligni (Peligni)
-Paeones (Peonci)
-Parthini (Partini)
-Penestae (Penesti)
-Peucetii
-Picentes (Pikenti u Italiji)
-Pirustae (Pirusti)
-Plearaei (Plereji)
-Poediculi (u Italiji)
-Sallentini (Salentini)
-Sardeaties
-Scirtones, Scirtoni
-Seleiitan
-Sesareti
-Taulanti