28-03-2013, 04:15 PM
Pravo ime Bogumila (pogrdno Babuna) su Kristijani ili Poluverci ( u Rusiji Dvoverci).
To je obican narod-zivalj sa ovih nasih prostora koji je primanje Hriscanstva prilagodio sa svojom drevnom religijom, koja se u mnogo cemu poklapala sa Hriscanstvom.
To je funkcionisalo bez problema, dok nisu pod uticajem dva nejveca centra Hriscanstva Vizantije i Rima, poceli da smetaju.
Ove dve sukobljene velike Crkve su pokusale da ih zabrane, uniste ili ukalupe u svoje okvire.
To je islo jako tesko ili nikako a kako je islo :
"Prije Nemanjica Srbija je bila mala plemenska pagansko-hriscanska zemlja bez pravnog drzavnog i dogmatsko-kanonskog crkvenog uređenja.
Sveti Sava se trudio da od Vizantije dobije crkvenu autokefalnost. Kao monah upoznao je svetootacka ucenja, hodocastio sveta mjesta i kao covek plemenitog porijekla, koji se odrekao svjetskog radi duhovnog svijeta, imao je veliki ugled medju monasima Svete Gore i za mladog monaha plemenitog roda culo se i medju aristokratijom ondasnje Vizantije. I kao takvom dato mu je da podigne Hilandar.
Sava je velikim zalaganjem radio na inplementaciji vizantijske verzije hriscanstva u mladoj i slabasnoj Nemanjinoj drzavi, radio je da dogmate i kanone definisane na Vaseljenskim saborima ozvanici u srbskom narodu Nemanjine drzave i da Crkvu u Srbiji formira po dogmatsko-kanonskom modelu vizantijske Crkve.
Da bi to uradio, morao je da rasturi i unisti dotadasnje naslijedjeno i tradicionalno crkveno ustrojstvo Crkve u Srbiji. Radi ovoga on, podrzan autoritetom i vojskom oca Nemanje, rjesava da u Srbiji ostvari svoj naum i da time zadobije jos vecu naklonost vizantijskih svjetovnih i crkvenih vlasti i da Nemanjina vlast stekne simpatije Konstantinopolja.
I zato je uslijedio vjesto-montirani i nemilosrdni Nemanjin napad na "poluvjerce-jeretike", njihov rastur, izgon i progon.
I da bi sakrili ovo nehriscansko djelo Svetog Save i oca mu Nemanje (potonjeg sveca), SPC je od tada do danas ostala nijema na krv i oganj Nemanjinog maca nad vlastitim narodom i zato SPC i dalje o tome cuti i ne kontrira rimokatolickim lazima o bogumilima u Nemanjinoj Srbiji i o bogumilima u Crkvi bosanskoj."
Freska iz crkve sv. Ahilija u Arilju prikazuje Nemanjin sabor opisan u "Zitiju Svetog Simeona" od Stefana Prvovjencanog. I sta vidimo? Vidimo dvije grupe arhijereja ondasnje Crkve i razlicitim odezdama. Grupa sa lijeve strane je sa svetackim oreolima oko glava, a grupa sa desne strane nema takve oreole, sto snaci da su oni s lijeva prave vjere, a oni s desna su jeretici.
Nece da se skine slika freske zao mi je !
I pored svega strasnog sto je Kristijanima (Babunima) radio, Nemanja nije uspeo da ih iskoreni.
Dvesta godina kasnije Car Dusan donosi Zakonik u kome o Babunima kaze:
Citat:
Iz Zakonika cara Dusana
85 O babunskoj reci
"I ko rekne babunsku rec, ako bude vlastelin, da plati sto perpera, ako li bude sebar da plati dvanaest perpera i da se bije stapovima."
Evo nekih latinskih gluposti u kojima nazivaju Nemanju- Pravoslavce-Bogumilima:
Citat:
"A poslije nek se oženi sa sestrom Stjepana Nemanje, koja bijaše bogomilka, i on postade sljedbenik iste vjere. Još godine 1174. bio je otajni njihov sljedbenik i u isto sljedbeništvo privukao je svoju sestru Anu, njezina čovjeka Miroslava, brata mu Konstantina i svog šuru Stjepana Nemanju, raškog župana; dapače protjerane iz Splita i Trogira bogomile u svoju ih državu primi. Razumivši ova, Emerik, kralj ugarski, prisili ga ići u Rim k papi, da ondje obeća ostaviti bogomilstvo; on istina ode u Rim i pod zakletvu obeća da unapredak nit će on slijediti nauk bogomilah, niti iste trpiti u svojoj zemlji; al kako vidimo iz poslanice Vulkana, kralja srbskog, na papu Inocencija III. godine 1199. pisane, Kulin opet se je povratio na krivovjerstvo."
Pobednici pisu istoriju, pa tako tu skrivenu istoriju i znamo-ne znamo (eve trudimo se da saznamo).
Ona prica o katarima kao i mapa nema nikakve veze sa Bogumilima. Neko je sabrao babe i zabe i sve jeresi stavio u isti kos.
Katari su druga vrsta jeresi.
Na Vikipediju svako pise sta hoce (nazalost). Recimo o Starcevackoj kulturi neolita kazu "Starcevo grad na severu Hrvatske" a ono selo 7 km od Panceva i.t d.
To je obican narod-zivalj sa ovih nasih prostora koji je primanje Hriscanstva prilagodio sa svojom drevnom religijom, koja se u mnogo cemu poklapala sa Hriscanstvom.
To je funkcionisalo bez problema, dok nisu pod uticajem dva nejveca centra Hriscanstva Vizantije i Rima, poceli da smetaju.
Ove dve sukobljene velike Crkve su pokusale da ih zabrane, uniste ili ukalupe u svoje okvire.
To je islo jako tesko ili nikako a kako je islo :
"Prije Nemanjica Srbija je bila mala plemenska pagansko-hriscanska zemlja bez pravnog drzavnog i dogmatsko-kanonskog crkvenog uređenja.
Sveti Sava se trudio da od Vizantije dobije crkvenu autokefalnost. Kao monah upoznao je svetootacka ucenja, hodocastio sveta mjesta i kao covek plemenitog porijekla, koji se odrekao svjetskog radi duhovnog svijeta, imao je veliki ugled medju monasima Svete Gore i za mladog monaha plemenitog roda culo se i medju aristokratijom ondasnje Vizantije. I kao takvom dato mu je da podigne Hilandar.
Sava je velikim zalaganjem radio na inplementaciji vizantijske verzije hriscanstva u mladoj i slabasnoj Nemanjinoj drzavi, radio je da dogmate i kanone definisane na Vaseljenskim saborima ozvanici u srbskom narodu Nemanjine drzave i da Crkvu u Srbiji formira po dogmatsko-kanonskom modelu vizantijske Crkve.
Da bi to uradio, morao je da rasturi i unisti dotadasnje naslijedjeno i tradicionalno crkveno ustrojstvo Crkve u Srbiji. Radi ovoga on, podrzan autoritetom i vojskom oca Nemanje, rjesava da u Srbiji ostvari svoj naum i da time zadobije jos vecu naklonost vizantijskih svjetovnih i crkvenih vlasti i da Nemanjina vlast stekne simpatije Konstantinopolja.
I zato je uslijedio vjesto-montirani i nemilosrdni Nemanjin napad na "poluvjerce-jeretike", njihov rastur, izgon i progon.
I da bi sakrili ovo nehriscansko djelo Svetog Save i oca mu Nemanje (potonjeg sveca), SPC je od tada do danas ostala nijema na krv i oganj Nemanjinog maca nad vlastitim narodom i zato SPC i dalje o tome cuti i ne kontrira rimokatolickim lazima o bogumilima u Nemanjinoj Srbiji i o bogumilima u Crkvi bosanskoj."
Freska iz crkve sv. Ahilija u Arilju prikazuje Nemanjin sabor opisan u "Zitiju Svetog Simeona" od Stefana Prvovjencanog. I sta vidimo? Vidimo dvije grupe arhijereja ondasnje Crkve i razlicitim odezdama. Grupa sa lijeve strane je sa svetackim oreolima oko glava, a grupa sa desne strane nema takve oreole, sto snaci da su oni s lijeva prave vjere, a oni s desna su jeretici.
Nece da se skine slika freske zao mi je !
I pored svega strasnog sto je Kristijanima (Babunima) radio, Nemanja nije uspeo da ih iskoreni.
Dvesta godina kasnije Car Dusan donosi Zakonik u kome o Babunima kaze:
Citat:
Iz Zakonika cara Dusana
85 O babunskoj reci
"I ko rekne babunsku rec, ako bude vlastelin, da plati sto perpera, ako li bude sebar da plati dvanaest perpera i da se bije stapovima."
Evo nekih latinskih gluposti u kojima nazivaju Nemanju- Pravoslavce-Bogumilima:
Citat:
"A poslije nek se oženi sa sestrom Stjepana Nemanje, koja bijaše bogomilka, i on postade sljedbenik iste vjere. Još godine 1174. bio je otajni njihov sljedbenik i u isto sljedbeništvo privukao je svoju sestru Anu, njezina čovjeka Miroslava, brata mu Konstantina i svog šuru Stjepana Nemanju, raškog župana; dapače protjerane iz Splita i Trogira bogomile u svoju ih državu primi. Razumivši ova, Emerik, kralj ugarski, prisili ga ići u Rim k papi, da ondje obeća ostaviti bogomilstvo; on istina ode u Rim i pod zakletvu obeća da unapredak nit će on slijediti nauk bogomilah, niti iste trpiti u svojoj zemlji; al kako vidimo iz poslanice Vulkana, kralja srbskog, na papu Inocencija III. godine 1199. pisane, Kulin opet se je povratio na krivovjerstvo."
Pobednici pisu istoriju, pa tako tu skrivenu istoriju i znamo-ne znamo (eve trudimo se da saznamo).
Ona prica o katarima kao i mapa nema nikakve veze sa Bogumilima. Neko je sabrao babe i zabe i sve jeresi stavio u isti kos.
Katari su druga vrsta jeresi.
Na Vikipediju svako pise sta hoce (nazalost). Recimo o Starcevackoj kulturi neolita kazu "Starcevo grad na severu Hrvatske" a ono selo 7 km od Panceva i.t d.