17-12-2012, 05:28 PM
Radiestezija je osjetljivost svih živih organizama na štetna zračenja koja nam dolaze iz zemlje i svemira
Radiestezija je osjetljivost svih živih organizama na štetna zračenja koja nam dolaze iz zemlje i svemira, a u spisima se spominje još u drevnoj Kini. Prema nekim zapisima, koji su stari oko 5.000 godina, u Kini su se radiestezijom bavili samo viši slojevi tj. dvorjani, dok je običnom puku radiestezija bila potpuno nepoznata i nedostupna. Ona je bila privilegija kineskih vladara i plemstva.
U Egiptu su nađeni zapisi u piramidama koji, mogli bismo reći, tumače radiesteziju, a nađeni su i određeni visci. Kao najpoznatiji su izis, oziris i karnak, a izvorni primjerci izloženi su u muzeju u Parizu. U svome radu radiestezisti se danas služe upravo kopijama tih pronađenih visaka, a svaki od njih ima svoje određene karakteristike i svrhu primjene u radiestezijskoj praksi.
U Srednjem su vijeku pronađene gravure s prikazima primjene radiestezije u svakodnevnom životu, a na njima radiestezisti tadašnjeg vremena u ruci drže tzv. Mojsijev štap. Mojsijev štap je preteća današnjeg biotenzora, kao što su to i rašlje, ili točnije rašljasta grana, kojom su se ljudi tada služili za traženje vode. Rašlje su služile i za pronalaženje kristala i minerala, za traženje otuđenih predmeta skrivenih u zemlji i sl. To je dokaz kako se rašljama može jednako uspješno detektirati tj. pronaći oba elementa - vodu i metal. Iz Srednjeg nam vijeka potječu i zapisi koji svjedoče o uporabi radiestezije i kod svećenstva, kao i u povlaštenim slojevima tj. aristokraciji. Aristokracija je gradila svoje dvorce i ljetnikovce na radiestezijski zdravim mjestima. Poznato je kako su i crkve građene prema posebnim radiestezijskim pravilima i to na mjestima na kojima nije bilo štetnih zračenja. Na površini gdje se željela sagraditi crkva prethodno se napravio tor sa stadom ovaca, a nakon određenog vremena jetra ovce pokazala bi je li prostor “zdrav” ili nije. Ako je jetra ovce bila zdrava, tada se na tom mjestu gradila crkva.
Radiestezija je osjetljivost svih živih organizama na štetna zračenja koja nam dolaze iz zemlje i svemira, a u spisima se spominje još u drevnoj Kini. Prema nekim zapisima, koji su stari oko 5.000 godina, u Kini su se radiestezijom bavili samo viši slojevi tj. dvorjani, dok je običnom puku radiestezija bila potpuno nepoznata i nedostupna. Ona je bila privilegija kineskih vladara i plemstva.
U Egiptu su nađeni zapisi u piramidama koji, mogli bismo reći, tumače radiesteziju, a nađeni su i određeni visci. Kao najpoznatiji su izis, oziris i karnak, a izvorni primjerci izloženi su u muzeju u Parizu. U svome radu radiestezisti se danas služe upravo kopijama tih pronađenih visaka, a svaki od njih ima svoje određene karakteristike i svrhu primjene u radiestezijskoj praksi.
U Srednjem su vijeku pronađene gravure s prikazima primjene radiestezije u svakodnevnom životu, a na njima radiestezisti tadašnjeg vremena u ruci drže tzv. Mojsijev štap. Mojsijev štap je preteća današnjeg biotenzora, kao što su to i rašlje, ili točnije rašljasta grana, kojom su se ljudi tada služili za traženje vode. Rašlje su služile i za pronalaženje kristala i minerala, za traženje otuđenih predmeta skrivenih u zemlji i sl. To je dokaz kako se rašljama može jednako uspješno detektirati tj. pronaći oba elementa - vodu i metal. Iz Srednjeg nam vijeka potječu i zapisi koji svjedoče o uporabi radiestezije i kod svećenstva, kao i u povlaštenim slojevima tj. aristokraciji. Aristokracija je gradila svoje dvorce i ljetnikovce na radiestezijski zdravim mjestima. Poznato je kako su i crkve građene prema posebnim radiestezijskim pravilima i to na mjestima na kojima nije bilo štetnih zračenja. Na površini gdje se željela sagraditi crkva prethodno se napravio tor sa stadom ovaca, a nakon određenog vremena jetra ovce pokazala bi je li prostor “zdrav” ili nije. Ako je jetra ovce bila zdrava, tada se na tom mjestu gradila crkva.