20-11-2011, 06:42 PM
AUGUSTUS.
Počasni naziv "augustus" (uzvišeni) podijelio je senat Oktavijanu 27.pr.n.e. nakon prestanka izvanrednih ovlasti koje su mu prije bile podijeljene. Njegovi nasljednici skoro bez iznimke dodaju na novcima taj naziv i to na kraju titulature. Do Marka Aurelija (161-180) nosio je taj naslov u rimskom carstvu samo car-pojedinac. Imenovanjem Lucija Vera suvladarom Marka Aurelija prekinuto je to pravilo, pa su od toga vremena često istodobno po dva, a u kasnije doba čak i više augusta. Broj augusta označen je dodavanjem sloga G na kraticu AUG. Tako AUGG znači da su istovremeno bila dva augusta, AUGGG tri augusta.
U vrijeme "tetrarhije" (vlada četvorice) broj vladara izražen je u natpisu na novcu na slijedeći način: DDDD NNNN AUGG ET CAESS što znači: domini nostri (četvorica) augusti (dvojica) et caesares (dvojica). Zaista praktična domišljatost u skraćenicama, tako karakteristična za Rimljane! Po rangu je za tetrarhije bio prvi Dioklecijan iza kojeg je "ranžirao" Maksimijan I. Herkul kao drugi august, a zatim je slijedio kao prvi cezar Konstancij I. pred drugim cezarom Galerijem. Nakon odreknuća dvojice augusta (3O5.n.e.) došli su na njihova mjesta Konstancij I. i Galerij, a na njihova pak Sever II. i Licinij. No brzo zatim se taj, po Dioklecijanu zamišljeni idealni način nasljeđivanja lomi, a s njime nestaje i sistem tetrarhije.
Naslovi pobjednika nad barbarskim narodima.
Nakon pobjedničkog ishoda jednog rata podijelio je Senat caru pridjevak prema imenu pobjeđenog naroda. Evo najčešćih i najpoznatijih:
GERM(anicus).- Podijeljen je prvi put Druzu (bratu cara Tiberija) 9.pr.n.e. nakon njegove pobjede nad Germanima. Ovaj pridjevak naslijedila je i njegova obitelj. Tako se njegov znameniti sin (umro 14.n.e.) najprije službeno nazivao NERO CLAUDIUS GERMANICUS a kasnije GERMANICUS IULIUS CAESAR. Nakon izumrća Julijsko-Klaudijske kuće pridjevak "Germanicus" dobili su samo oni vladari koji su uspješno ratovali sa Germanima. Pošto je ratova 3a Germanima bilo mnogo počasni naslov pobje-ditelja Germana nosilo je i mnogo careva sve do Konstantina I. Velikog.
ADIABENICUS - naslov podijeljen Septimiju Severu (prema zemlji Adiabene na lijevoj strani rijeke Tigrisa).
ARMENIACUS - Armenski, pridjevak Marka Aurelija i Lucija Vera.
ARABICUS - Arapski, pridjevak podijeljen Septimiju Severu nakon podvrgnuća čitave Arabije rimskom carstvu.
BRITANICUS - Britanski. Ovaj pridjevak nosio je kao prezime sin cara Klaudija, a poslije su ga kao počasni pridjevak nosili triumfatori Septimije Sever i njegovi sinovi nakon vojnih uspjeha u Britaniji.
CARPICUS - Karpski, pridjevak Filipa I. i II., pobjednika nad Karpima, dačkim narodom.
DACICUS - Dački, pridjevak podijeljen caru Trajanu nakon podvrgnuća Dacije (Rumunjske) Rimu g.102.
G0THICUS - Gotski, pridjevak cara Klaudija II. pobjednika nad Gotima 268. god.
MEDICUS - Medijski, pridjevak Marka Aurelija i Lucija Vera nakon pobjede nad partskim kraljevima u Mediji.
PARTHICUS - Partski, pored Germanicusa najčešći pridjevak na novcima od Hadrijana do Kara.
PERSICUS - Perzijski, pridjevak Kara nakon pobjede nad perzijskim kraljem.
SARMATICUS - Sarmatski, pridjevak podijeljen Marku Aureliju i Komodu nakon pobjede nad Sarmatima.
AFRICANUS - Afrički, nosili su kao pridjevak carevi Gordijan !. i Gordijan II.
Na aversu rimskih carskih novaca nalaze se, skoro bez iznimke glave odnosno poprsja vladara ili članova njegove obitelji, ponajviše žena a zatim sinova i kćeri te ostalih bližih rođaka. Umjetnost izrade portreta na novcima razvila se u carsko doba do savršenstva, pa se rimski novci po kvaliteti izrade mogu usporediti sa najboljim radovima portretistike na grčkim novcima iz helenističkog razdoblja kao i sa novcima renesanse. Izražajna vjernost ovih portreta najviše se ističe, kad ih usporedimo sa portretnim bistama careva i članova carskih obitelji. S druge strane treba istaknuti da je upravo prema portretima na novcima u mnogo slučajeva utvrdjena pripadnost pojedinih skulptura carskih glava.
Kod mnogih careva može se lijepo pratiti razvoj fizionomije od djetinjstva do zrele muške dobi već od Nerona pa kasnijih Antonina (Marko Aurelije, Komod) pa sve do zadnjih izdanaka dinastije Septimija Severa (Elagabal, Aleksandar Sever). Kod kasnijih careva to naravno nije slučaj, jer su skoro bez iznimke vladali kratko.
Počasni naziv "augustus" (uzvišeni) podijelio je senat Oktavijanu 27.pr.n.e. nakon prestanka izvanrednih ovlasti koje su mu prije bile podijeljene. Njegovi nasljednici skoro bez iznimke dodaju na novcima taj naziv i to na kraju titulature. Do Marka Aurelija (161-180) nosio je taj naslov u rimskom carstvu samo car-pojedinac. Imenovanjem Lucija Vera suvladarom Marka Aurelija prekinuto je to pravilo, pa su od toga vremena često istodobno po dva, a u kasnije doba čak i više augusta. Broj augusta označen je dodavanjem sloga G na kraticu AUG. Tako AUGG znači da su istovremeno bila dva augusta, AUGGG tri augusta.
U vrijeme "tetrarhije" (vlada četvorice) broj vladara izražen je u natpisu na novcu na slijedeći način: DDDD NNNN AUGG ET CAESS što znači: domini nostri (četvorica) augusti (dvojica) et caesares (dvojica). Zaista praktična domišljatost u skraćenicama, tako karakteristična za Rimljane! Po rangu je za tetrarhije bio prvi Dioklecijan iza kojeg je "ranžirao" Maksimijan I. Herkul kao drugi august, a zatim je slijedio kao prvi cezar Konstancij I. pred drugim cezarom Galerijem. Nakon odreknuća dvojice augusta (3O5.n.e.) došli su na njihova mjesta Konstancij I. i Galerij, a na njihova pak Sever II. i Licinij. No brzo zatim se taj, po Dioklecijanu zamišljeni idealni način nasljeđivanja lomi, a s njime nestaje i sistem tetrarhije.
Naslovi pobjednika nad barbarskim narodima.
Nakon pobjedničkog ishoda jednog rata podijelio je Senat caru pridjevak prema imenu pobjeđenog naroda. Evo najčešćih i najpoznatijih:
GERM(anicus).- Podijeljen je prvi put Druzu (bratu cara Tiberija) 9.pr.n.e. nakon njegove pobjede nad Germanima. Ovaj pridjevak naslijedila je i njegova obitelj. Tako se njegov znameniti sin (umro 14.n.e.) najprije službeno nazivao NERO CLAUDIUS GERMANICUS a kasnije GERMANICUS IULIUS CAESAR. Nakon izumrća Julijsko-Klaudijske kuće pridjevak "Germanicus" dobili su samo oni vladari koji su uspješno ratovali sa Germanima. Pošto je ratova 3a Germanima bilo mnogo počasni naslov pobje-ditelja Germana nosilo je i mnogo careva sve do Konstantina I. Velikog.
ADIABENICUS - naslov podijeljen Septimiju Severu (prema zemlji Adiabene na lijevoj strani rijeke Tigrisa).
ARMENIACUS - Armenski, pridjevak Marka Aurelija i Lucija Vera.
ARABICUS - Arapski, pridjevak podijeljen Septimiju Severu nakon podvrgnuća čitave Arabije rimskom carstvu.
BRITANICUS - Britanski. Ovaj pridjevak nosio je kao prezime sin cara Klaudija, a poslije su ga kao počasni pridjevak nosili triumfatori Septimije Sever i njegovi sinovi nakon vojnih uspjeha u Britaniji.
CARPICUS - Karpski, pridjevak Filipa I. i II., pobjednika nad Karpima, dačkim narodom.
DACICUS - Dački, pridjevak podijeljen caru Trajanu nakon podvrgnuća Dacije (Rumunjske) Rimu g.102.
G0THICUS - Gotski, pridjevak cara Klaudija II. pobjednika nad Gotima 268. god.
MEDICUS - Medijski, pridjevak Marka Aurelija i Lucija Vera nakon pobjede nad partskim kraljevima u Mediji.
PARTHICUS - Partski, pored Germanicusa najčešći pridjevak na novcima od Hadrijana do Kara.
PERSICUS - Perzijski, pridjevak Kara nakon pobjede nad perzijskim kraljem.
SARMATICUS - Sarmatski, pridjevak podijeljen Marku Aureliju i Komodu nakon pobjede nad Sarmatima.
AFRICANUS - Afrički, nosili su kao pridjevak carevi Gordijan !. i Gordijan II.
Na aversu rimskih carskih novaca nalaze se, skoro bez iznimke glave odnosno poprsja vladara ili članova njegove obitelji, ponajviše žena a zatim sinova i kćeri te ostalih bližih rođaka. Umjetnost izrade portreta na novcima razvila se u carsko doba do savršenstva, pa se rimski novci po kvaliteti izrade mogu usporediti sa najboljim radovima portretistike na grčkim novcima iz helenističkog razdoblja kao i sa novcima renesanse. Izražajna vjernost ovih portreta najviše se ističe, kad ih usporedimo sa portretnim bistama careva i članova carskih obitelji. S druge strane treba istaknuti da je upravo prema portretima na novcima u mnogo slučajeva utvrdjena pripadnost pojedinih skulptura carskih glava.
Kod mnogih careva može se lijepo pratiti razvoj fizionomije od djetinjstva do zrele muške dobi već od Nerona pa kasnijih Antonina (Marko Aurelije, Komod) pa sve do zadnjih izdanaka dinastije Septimija Severa (Elagabal, Aleksandar Sever). Kod kasnijih careva to naravno nije slučaj, jer su skoro bez iznimke vladali kratko.