20-11-2011, 06:41 PM
RIMSKI CARSKI NOVCI
Na rimskim carskim novcima nalaze se (uz vrlo rijetke iznimke) natpisi i likovi glava vladara ili članova njihovih obitelji. Natpis na aversu novca često objašnjava lik, odnosno glavu osobe na njemu prikazane. Ako je novac većeg formata obično je i natpis dulji. Natpisi su redovno dulji i na početku vladanja pojedinog vladara, a tokom daljnjih godina redovito se skraćuju. To pravilo vrijedi za rimski carski novac u načelu sve do polovice III.st.n.e. Otada natpisi postaju sve kraći tako da se u IV st.n.e. (poslije smrti cara Konstantina I. Velikog) svode na kratku tipiziranu formulu. Kad ličnost jednog cara postane dovoljno poznata podanicima skraćuje se njegovo ime, ali se zato tokom njegovog vladanja povećavaju njegovi atributi i broj počasnih službi. Takvim povećanjem odnosno promjenom u titulaturi na novcima pojedinog vladara mogu se utvrditi i važni historijski podaci o događajima u vrijeme njegovog vladanja.
Kao primjer - natpis na aversu jednog novca cara Domicijana (81-96) sa razriješenim kraticama carskog naslova: IMP(erator) CAES(ar) DOMIT (ianus) AUG(ustus) GERM(anicus) P(ontifex) M(aximus) TR(ibunicia) P(otestate) XI(undecimum) IMP(erator) XXI (vigesimoprimo) C0(n)S(ul) XVI (undecimosexto) CEN(sor) P(erpetuus) P(ater) P (atriae).
Od Augusta do Dioklecijana (31- 305.n.e.) na čelu natpisa nalazi se redovito titula IMP(erator)vladar..To je najtipičniji naziv za cara, a nastao je još za republike iz naziva, koji je podjeljivan onom vojskovođi koji je izvojevao pobjedu nad vanjskim neprijateljem, i nakon "aklamacije" (izvikivanja) na bojnom polju taj mu je naziv bio potvrđen od Senata. Ovu povremenu podjelu naziva "imperator" pojedinim vojskovođama podijelio je rimski senat nakon bitke kod Munde (45 pr.n.e.). kao doživotni počasni naslov Juliju Cezaru s time, da ga može prenijeti i na svoje nasljednike. Od Cezarovog posinka Oktavijana pa do Nerona nose taj naslov svi članovi Julijsko-Klaudijake kuće carske. Nakon Nerona nose ga i svi daljnji carevi kao "predime" (praenomen). Samo pojedini od njih navode u svom naslovu taj naziv dva puta, i u tom slučaju onaj drugi označuje starinsku "aklamaciju" vojske na bojnom polju.
CAES(ar) Izvorno je to bio pridjevak ("prezime") obitelji (gens) Julia, kojoj je pripadao i veliki Cezar, a koji ga je adopcijom prenio na avog posinka Oktavija (Oktavijana), s kojega je prešao na sve članove Julijsko-Klaudijske kuće. Kod Julijevaca ono nadomješta ime Julius, a kod Klaudijevaca dodano je nakon obiteljskog imena Claudius kao prezime. Nakon Nerona dolazi na novcima redovito iza naziva imperator, a od Hadrijana pored redovitog naslova u titulaturi cara daje se kao jedini naslov prijestolonasljedniku (u tom slučaju uvijek na kraju naslova). Na novcima se taj naziv u tom smislu javlja prvi put s Elijem (138) Hadrijanovim prijestolonasljednikom a završava sa Julijanom Apostatom (363) nasljednikom cara Konstancija II.
Od Gete (211.n.e.) na dalje javlja se pred njim i oznaka "nobilissimus" (najplemenitiji, najugledniji). Dok je do Dioklecijana uz cara postojao samo jedan cezar, on je uz svog suvladara cara Maksimijana postavio dva cezara i tako formirao "tetrarhlju" (vlada četvorice). Najveći broj cezara imenovao je Konstantin I. Veliki, i to četiri svoja sina i nećaka Delmacija. Iz imena cezar nastala je slavenska riječ car (kod Rusa i Bugara ona ujedno znači i kralj), a kod Nijemaca riječ Kaiser.
Osobna, odnosno obiteljska imena
Kod Rimljana je postojalo trojstvo u strukturi osobnih imena: "predime" (praenomen), obiteljsko ime (nomen gentile) i "prezime", npr. PVBLIVS LICINIVS GALLIENUS: Publius-predime (danas faktično ime), Licinius-obiteljsko ime (identično prezimenu), Gallienus-prezime (točnije nadimak). Obiteljsko ime cara često otpada na novcu. Tako znameniti car Trajan nikad ne stavlja na novcu pred svoje "prezime" obiteljsko ime ULPIUS. Obiteljsko ime na novcu održava se na rimskim novcima redovno do Konstantina I. Velikog. Zatim se ono javlja sporadično sve do zadnjeg člana Konstantinove obitelji dinastije Julijana Apostate, a onda nestaje prepuštajući mjesto samo "prezimenu" ( od Jovijana do Honorija). No već od polovice III st.n.e. javljaju se osobito na novcima malog formata radi skučenosti prostora imena careva u najskraćenijem obliku, to jest samo u prezimenu: Gallienus, Claudius, Aurelianus, Pro-bus. Na malobrojnim kasnorimskim novcima javljaju se od Placidija Valentinijana III. ponovno "imena" uz obavezna "prezimena". Npr.: Petronius Maximus, Julius Maiorianus, Libius Severus i Julius Nepos.
Sve što je ovdje rečeno za careve vrijedi i za carice. Imena carica redovno su reducirana na "prezimena" i to od Agripine do Komodove žene Krispine. Drevni prizvuk ima kod tih carica ime muža kao dodatak prezimenu: PLOTINA AUG(usta) IMP(eratoria) TRAIAN. Koncem II. i tokom čitavog III.st. uvode se na novcima carica obiteljska prezimena. Od Manlije Skantile preko Otacilije Severe i Herenije Etruscile do ljupke Magnije Urbike čitav niz carica nosi na novcima svoja obiteljska imena. U V.st.n.e. carice (osobito istočnorimske) nose pred svojim prezimenom tobožnje individualno ime AEL(ia).
Na rimskim carskim novcima nalaze se (uz vrlo rijetke iznimke) natpisi i likovi glava vladara ili članova njihovih obitelji. Natpis na aversu novca često objašnjava lik, odnosno glavu osobe na njemu prikazane. Ako je novac većeg formata obično je i natpis dulji. Natpisi su redovno dulji i na početku vladanja pojedinog vladara, a tokom daljnjih godina redovito se skraćuju. To pravilo vrijedi za rimski carski novac u načelu sve do polovice III.st.n.e. Otada natpisi postaju sve kraći tako da se u IV st.n.e. (poslije smrti cara Konstantina I. Velikog) svode na kratku tipiziranu formulu. Kad ličnost jednog cara postane dovoljno poznata podanicima skraćuje se njegovo ime, ali se zato tokom njegovog vladanja povećavaju njegovi atributi i broj počasnih službi. Takvim povećanjem odnosno promjenom u titulaturi na novcima pojedinog vladara mogu se utvrditi i važni historijski podaci o događajima u vrijeme njegovog vladanja.
Kao primjer - natpis na aversu jednog novca cara Domicijana (81-96) sa razriješenim kraticama carskog naslova: IMP(erator) CAES(ar) DOMIT (ianus) AUG(ustus) GERM(anicus) P(ontifex) M(aximus) TR(ibunicia) P(otestate) XI(undecimum) IMP(erator) XXI (vigesimoprimo) C0(n)S(ul) XVI (undecimosexto) CEN(sor) P(erpetuus) P(ater) P (atriae).
Od Augusta do Dioklecijana (31- 305.n.e.) na čelu natpisa nalazi se redovito titula IMP(erator)vladar..To je najtipičniji naziv za cara, a nastao je još za republike iz naziva, koji je podjeljivan onom vojskovođi koji je izvojevao pobjedu nad vanjskim neprijateljem, i nakon "aklamacije" (izvikivanja) na bojnom polju taj mu je naziv bio potvrđen od Senata. Ovu povremenu podjelu naziva "imperator" pojedinim vojskovođama podijelio je rimski senat nakon bitke kod Munde (45 pr.n.e.). kao doživotni počasni naslov Juliju Cezaru s time, da ga može prenijeti i na svoje nasljednike. Od Cezarovog posinka Oktavijana pa do Nerona nose taj naslov svi članovi Julijsko-Klaudijake kuće carske. Nakon Nerona nose ga i svi daljnji carevi kao "predime" (praenomen). Samo pojedini od njih navode u svom naslovu taj naziv dva puta, i u tom slučaju onaj drugi označuje starinsku "aklamaciju" vojske na bojnom polju.
CAES(ar) Izvorno je to bio pridjevak ("prezime") obitelji (gens) Julia, kojoj je pripadao i veliki Cezar, a koji ga je adopcijom prenio na avog posinka Oktavija (Oktavijana), s kojega je prešao na sve članove Julijsko-Klaudijske kuće. Kod Julijevaca ono nadomješta ime Julius, a kod Klaudijevaca dodano je nakon obiteljskog imena Claudius kao prezime. Nakon Nerona dolazi na novcima redovito iza naziva imperator, a od Hadrijana pored redovitog naslova u titulaturi cara daje se kao jedini naslov prijestolonasljedniku (u tom slučaju uvijek na kraju naslova). Na novcima se taj naziv u tom smislu javlja prvi put s Elijem (138) Hadrijanovim prijestolonasljednikom a završava sa Julijanom Apostatom (363) nasljednikom cara Konstancija II.
Od Gete (211.n.e.) na dalje javlja se pred njim i oznaka "nobilissimus" (najplemenitiji, najugledniji). Dok je do Dioklecijana uz cara postojao samo jedan cezar, on je uz svog suvladara cara Maksimijana postavio dva cezara i tako formirao "tetrarhlju" (vlada četvorice). Najveći broj cezara imenovao je Konstantin I. Veliki, i to četiri svoja sina i nećaka Delmacija. Iz imena cezar nastala je slavenska riječ car (kod Rusa i Bugara ona ujedno znači i kralj), a kod Nijemaca riječ Kaiser.
Osobna, odnosno obiteljska imena
Kod Rimljana je postojalo trojstvo u strukturi osobnih imena: "predime" (praenomen), obiteljsko ime (nomen gentile) i "prezime", npr. PVBLIVS LICINIVS GALLIENUS: Publius-predime (danas faktično ime), Licinius-obiteljsko ime (identično prezimenu), Gallienus-prezime (točnije nadimak). Obiteljsko ime cara često otpada na novcu. Tako znameniti car Trajan nikad ne stavlja na novcu pred svoje "prezime" obiteljsko ime ULPIUS. Obiteljsko ime na novcu održava se na rimskim novcima redovno do Konstantina I. Velikog. Zatim se ono javlja sporadično sve do zadnjeg člana Konstantinove obitelji dinastije Julijana Apostate, a onda nestaje prepuštajući mjesto samo "prezimenu" ( od Jovijana do Honorija). No već od polovice III st.n.e. javljaju se osobito na novcima malog formata radi skučenosti prostora imena careva u najskraćenijem obliku, to jest samo u prezimenu: Gallienus, Claudius, Aurelianus, Pro-bus. Na malobrojnim kasnorimskim novcima javljaju se od Placidija Valentinijana III. ponovno "imena" uz obavezna "prezimena". Npr.: Petronius Maximus, Julius Maiorianus, Libius Severus i Julius Nepos.
Sve što je ovdje rečeno za careve vrijedi i za carice. Imena carica redovno su reducirana na "prezimena" i to od Agripine do Komodove žene Krispine. Drevni prizvuk ima kod tih carica ime muža kao dodatak prezimenu: PLOTINA AUG(usta) IMP(eratoria) TRAIAN. Koncem II. i tokom čitavog III.st. uvode se na novcima carica obiteljska prezimena. Od Manlije Skantile preko Otacilije Severe i Herenije Etruscile do ljupke Magnije Urbike čitav niz carica nosi na novcima svoja obiteljska imena. U V.st.n.e. carice (osobito istočnorimske) nose pred svojim prezimenom tobožnje individualno ime AEL(ia).