Srbi nisu Sloveni i čiji je naš jezik

[bili]

Zasto Ćirilo i Metodije nisu odabrali neki jezik koji se govorio na tadašnjim prostorima Pelagonije, Metohije, Raške, Zahumlja, Bosne, Zete, Dalmacije i td., drugim rečima širokom prostoru od Pelagonije do Zapadne Panonije?
Stanovništvu tih prostora su najviše bili strani jezici solunskih Slovena i zapadnopanonskih Slovena (Slovenaca, Hrvata).

Razloge takvog, sa jezickog i kulturnog stanovišta gotovo potpuno nelogicnog poduhvata, možemo tražiti u političkim i strategijskim razlozima Konstatinopolja.

Jezik Ćirila i Metodija, koji je jezik solunskih Slovena, odredio je sudbinu jezika dinarskog stanovništva Balkana (Helmskog poluostrva). Taj jezik je postao crkvenoslovenski i širio se ponajviše putem crkve.
Paradoks je sto su i Hrvati, svoj jezik, koji je bio praktično skoro isti kao slovenacki zamenili za jezik izvorno nastao od Ćirila i Metodija. Suština je da taj jezik Ćirila i Metodija nije ni srpski ni hrvatski vec izvorno jezik solunskih Slovena. Od tog jezika su jos nastali bugarski, makedonski, i evo vidimo još bošnjacki i crnogorski. S druge strane velika koncentracija slovenskog stanovnistva na severu Grcke, vremenom se grcizirala i izgubila svoj jezik.

U devetom veku Vizantijci Ćirilo i Metodije, dinarskom (i bugarskom) narodu, usled svojih interesa, uveli jezik solunskih Slovena. Mi ne znamo kojim jezikom su Dinarci govorili pre devetog veka.

Mozda će se vremenom otkriti kojim jezikom su Srbi govorili od iskona.